OPĆENITO O FILATELIJI

Filatelija (grč. filos – prijatelj, atelia – oslobođeno plaćanja) je naziv za proučavanje i sakupljanje poštanskih maraka, žigova i omotnica te sličnih filatelističkih proizvoda. Filatelisti svoje marke razvrstavaju:

1.: prema temi (npr. poštanske marke s likom zrakoplova, automobila, cvijeća, kukaca, prirodnih motiva, povijesnih ličnosti i sl.);

2.: prema državi iz koje potječu (npr. hrvatske poštanske marke slažu se u jedan album, a francuske marke u drugi itd.);

3.: prema godini ili razdoblju iz kojeg potječu (npr. poštanske marke iz 1998. godine, marke iz Drugog svjetskog rata, marke iz razdoblja imperijalizma itd.)

u posebne albume.

POVIJEST FILATELIJE

Prva poštanska marka na svijetu bila je slavna One Penny Black izdana u viktorijanskoj Engleskoj 6. svibnja 1840. Na licu ove marke nalazi se profil tada 21-godišnje britanske kraljice Viktorije (1819.-1901.) u crnoj boji. Ovaj dizajn osmišljen je i kako bi, po mišljenju Sira Rowlanda Hilla (1795.-1879.), krivotvoriteljima otežao falsificiranje marke.

              

Lijevo: prva poštanska marka na svijetu,                                                                                             One Penny Black (1840.); desno: portret kraljice Viktorije (1819.-1901.)

Prvi filatelisti stvarali su većinom tzv. “generalne zbirke”, tj. zbirke u kojima su se mogle naći sve do tada izdane marke svijeta. Zbog njihovog malog broja u tadašnjim vremenima, to je bilo moguće, no danas, kada se godišnje izda više od 10.000 poštanskih maraka, to je teško ostvarivo.

Zanimljivo je da je prva poštanska marka na svijetu, One Penny Black, izdana u više milijuna primjeraka, što znači da zapravo ne predstavlja rijetkost na filatelističkom tržištu. Međutim, zbog povijesti same marke, rabljeni (žigosani) primjerak ove marke vrijedi cca. 100-200 eura ovisno o stupnju očuvanosti, a nerabljeni primjerak u savršenom stanju vrijedi i do 3000 eura. Dakle, Penny Black unatoč velikoj nakladi postiže zavidne vrijednosti kod filatelista.

Važno je istaknuti da prvi filatelisti nisu imali ni albume ni ikakva pomoćna sredstva za razvrstavanje, pohranu i sakupljanje maraka, pa su stoga marke često bivale oštećivane.

Prvi filatelistički “album” koji je bio namijenjen širokoj potrošnji sastojao se od jednostavne kožne mape u koju bi se ulagale marke kako se ne bi oštećivale ili savijale, a izdao ga je pariški filatelist Lallier 1862. godine.

Istodobno se, porastom broja izdanih maraka, pojavila potreba za  njihovim predstavljanjem i kategoriziranjem. S tim ciljem pojavile su se preteče filatelističkih kataloga, u kojima je marka kratko opisana (tj. navedena je država iz koje marka potječe, godina tiskanja i sl.) Prve takve publikacije izdali su Gray i Berger-Levrault 1861. Također, osnivaju se filatelistička društva, u Velikoj Britaniji (domovini prve poštanske marke), Njemačkoj, Austro-Ugarskoj (čijim je dijelom bila i Hrvatska do svršetka Prvog svjetskog rata), SAD-u (u kojem je osnovano prvo filatelističko društvo na svijetu 1866.) itd. Izdaju se i časopisi specijalizirani za filateliju (prvi je izašao 1862. u Velikoj Britaniji: The Monthly Advertiser). U Leipzigu se 1863. objavljuje Magazin fur Briefmarken-Sammler (njem. Časopis za skupljače poštanskih maraka).

The Monthly Advertiser, naslovnica prvog
broja objavljenog na dan 15. prosinca 1862.

Prvim filatelistom na svijetu smatrao se Dr. John Edward Gray (1800.-1875.), koji je objavljivao skraćenu verziju onog što bismo danas nazvali filatelističkim katalogom. On je, prije pojave poštanskih maraka, skupljao i bilježničke i službene marke, a sačuvao je i više primjeraka One Penny Black.

John Edward Gray (1800.-1875.), prvi filatelist.

Najveće filatelističke zbirke na svijetu pripadaju većinom vladarskim obiteljima (za filateliju se kaže da je “hobi kraljeva, ali i kralj hobija”) kao što su britanska vladajuća obitelj, te zbirka ruskog cara Nikolaja II. Romanova. Jedna od najprestižnijih privatnih zbirki maraka pripada Philippu la Renotiere von Ferraryju, koji posjeduje većinu svjetskih rariteta.

FILATELIJA DANAS

U današnje doba pisma se šalju i pišu puno rjeđe, a ona kojima su nalijepljene poštanske marke osobito su rijetka pojava, obzirom na to da na omotnicama koje svakodnevno otvaramo (npr. kuverte računa za struju ili vodu) u većini slučajeva nema marke, već poštanskih žigova. Unatoč tome, filatelisti i dalje skupljaju te “male šarene papiriće”, koji su mnogima predmet sakupljačke strasti. Skupljanjem poštanskih maraka svakako se može mnogo toga saznati o ljudima iz prošlosti, dalekim i nepoznatim krajevima koje možda nikada nećemo moći posjetiti, te vremenima koja su davno prošla.

Danas filatelisti poštanske marke nabavljaju:

1.) u poštanskim uredima;

2.) na filatelističkim sajmovima;

3.) u specijaliziranim trgovinama;

4.) razmjenom u filatelističkim društvima.

Neka od hrvatskih filatelističkih društava su:

1.) Hrvatski filatelistički savez – HFS, koji ima svoje ogranke diljem Hrvatske;

2.) Filatelističko društvo Poštar (Zagreb);

3.) Filatelističko društvo Zagreb (Zagreb);

4.) Filatelističko društvo Zrinski (Čakovec);

5.) Filatelističko društvo Zaboky (Zabok).

SVJETSKI RARITETI

Važno je napomenuti da su poštanske marke danas važne i kao investicijsko sredstvo, jer mnoge marke, zbog svoje iznimne rijetkosti i/ili jedinstvenih grešaka koje su na njima vidljive, na aukcijama postižu nevjerojatno visoke cijene. Naš najpoznatiji raritet (iz područja bivše Kraljevine SHS) je tzv. “bijela desetka“, tj. jedno od izdanja “žetelice” nominalne vrijednosti 10 filira, s pretiskom Kraljevine SHS.

Dakako da u svijetu postoji još mnogo skupljih i mnogo rjeđih poštanskih maraka, kao što su:

1.) Marka Britanske Gvajane iz 1856.

     

Kao najrjeđa marka na svijetu (do danas je poznat samo jedan sačuvani primjerak), ova marka vrijedi oko 935.000 eura. Posjedovao ju je imućan biznismen, a nakon njegovog samoubojstva dospjela je iza debelih vrata trezora u nekoj banci u Švicarskoj, a tamo će ostati sve dok se slučaj pomnije ne istraži.

Osobito je zanimljiv postanak ove marke. Naime, Britanska Gvajana tijekom povijesti dugo je bila dijelom britanskog imperija, pa je središnja vlast u Londonu izdavala marke za sve pokrajine Ujedinjenog Kraljevstva, pa tako i za kolonije i prekomorske teritorije. Međutim, u Britanskoj Gvajani je 1856. kasnila isporuka potrebnih maraka, pa je lokalni guverner dao tiskati nekoliko araka maraka na nekvalitetnom magenta-papiru. Od svih izdanih maraka sačuvana je samo ova, vrijednosti 1 centa. Zbog vrlo osrednjeg stanja marke (žigosana je, vidljive su mrlje i rukopisni potpis), nazvana je “rugobom Britanske Gvajane”. Ipak, onaj tko posjeduje “rugobu” zasigurno neće imati “ružan” bankovni račun.

2.) “Žuti tri skilling” iz 1855.

U Švedskoj su 1855. izdani prvi primjerci maraka. Redovne marke od 3 skillinga tiskane su u plavoj boji, a marke od 8 skillinga u žutoj boji. Najvjerojatnije je došlo do zamjene u boji za tiskanje, pa se stoga pojavilo nekoliko žutih maraka od 3 skillinga. Njihov broj je nepoznat, no dosada je poznat samo jedan primjerak ove marke, premda ih je vjerojatno više. Godine 1886. dječak po imenu Georg Wilhelm Baeckman pronašao je nekoliko ovakvih maraka, i za svaku od njih dobio je od lokalnog trgovca markama po 7 kruna. Tijekom godina vlasnici ove marke mijenjali su se, da bi njezina vrijednost 1990. za veliku sumu premašila iznos od 1.000.000 američkih dolara.

3.) “Crveni i plavi Mauricijus” iz 1847.

Joseph Osmond Barnard, jedini graver na otoku Mauricijusu, izradio je bakrenu pločicu kojom je trebao biti otisnut arak od 12 maraka (3×4 marke). Do danas se zna da je zasigurno otisnuto 350 primjeraka ovih maraka (svaka marka otisnuta je u 350 primjeraka), koje potječu iz 1847. Ne zna se tko je točno naredio tiskanje ovih maraka na Mauricijusu, otoku smještenom u Indijskom oceanu, kao i postoji li možda više primjeraka. Nežigosani “Crveni Mauricijus” vlasniku bi mogao donijeti najmanje 1.072.260 američkih dolara (za koliko je prodan na dražbi 1993.), a “Plavi” bar 1.148.850 dolara.