Prije točno sto godina, tj. 28. srpnja 1914., započeo je Prvi svjetski rat – najkrvaviji i najveći rat dotada.

POVOD ZA PRVI SVJETSKI RAT

Austro-ugarske vlasti kao povod za Prvi svjetski rat navele su Sarajevski atentat koji se zbio 28. lipnja 1914., točno mjesec dana ranije, a u kojem su ubijeni austro-ugarski prijestolonasljednik i njegova supruga – nadvojvoda Franjo Ferdinand Habsburški (njem. Franz Ferdinand von Habsburg) i nadvojvotkinja Sofija Chotek (njem. Sophie von Chotek Chotkowa).

Slika: Austro-ugarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga, nadvojvotkinja Sofija, ubijeni su u Sarajevskom atentatu 28. lipnja 1914., koji je vlastima u Beču poslužio kao povod za početak Prvog svjetskog rata.

Nije dugo trebalo da Austro-Ugarska, koja je već niz godina tražila povod za rat sa Srbijom kako bi učvrstila i proširila svoju vlast na Balkanu, poveže značajne osobe iz srpskih političkih i vojnih krugova s ​​atentatom u Sarajevu, premda je manjkalo dokaza koji bi to jednoznačno potvrdili.

SRPANJSKI ULTIMATUM I OBJAVA RATA

Dana 23. srpnja 1914. austro-ugarski veleposlanik u Beogradu predao je ultimatum nadležnim tijelima vlasti tadašnje Kraljevine Srbije. Ultimatum se sastojao od desetak točaka koje bi Srbiju dovele u težak položaj, no na nagovor Rusije, srpska je vlada prihvatila sve zahtjeve ultimatuma osim šeste točke, koja je zahtijevala da austro-ugarski istražitelji provode istragu na području Srbije i kazneno gone osumnjičenike bez dozvole srpskih vlasti. Austro-ugarski veleposlanik stoga je ultimatum, koji je ionako bio neprihvatljiv, smatrao odbijenim, premda je austro-ugarska objava rata Srbiji bila pripremljena već otprije.

Car i kralj Franjo Josip I. (njem. Franz Joseph I.) protivio se objavi rata Srbiji, no nije se mogao oduprijeti snažnom pritisku svojih suradnika, koji su smatrali da će Austro-Ugarska i Njemačka u tek nekoliko tjedana kratkog rata nadmoćno pobijediti Srbiju, i da joj velike sile neće moći priteći u pomoć.

Slika: Car i kralj Franjo Josip I. bio je jedan od najvećih protivnika Prvog svjetskog rata, no nije se mogao oduprijeti snažnom pritisku svojih suradnika koji su ga nagovorili na objavu rata Srbiji.

Ujutro 28. srpnja 1914. car i kralj Franjo Josip I. u Carskoj vili u Bad Ischlu potpisao je objavu rata Kraljevini Srbiji. Vijest se takoreći istog trena munjevitom brzinom proširila Europom, no još uvijek nitko nije slutio da je pred njima Veliki rat, kako su ga tadašnji Europljani zvali.

Slika: Članak objavljen u bečkim novinama Illustrierte Kronen-Zeitung 26. lipnja 1914. Tekst glasi: Rat sa Srbijom! (njem. Krieg mit Serbien!) – Mobilizacija srpske vojske. (njem. Mobilisierung der serbischen Armee.) – Naš dopisnik otputovao iz Beograda. (njem. Unser Gesandter von Belgrad abgereist.) – Srpska kraljevska obitelj i vlada pobjegli iz Beograda. (njem. Die serbische Konigsfamilie und die Regierung aus Belgrad gefluchtet.).

Tako je otpočeo Prvi svjetski rat, u kojem je sudjelovala većina svjetskih sila na strani Antante (koju su činile Francuska, Rusija i Ujedinjeno Kraljevstvo, a kasnije im se pridružila i Italija) ili Trojnog saveza, odn. Središnjih sila (njem. Dreibund, koji su u početku činile Austro-Ugarska, Njemačka i Italija, koja je potom izašla iz saveza, u koji je ušlo Osmansko Carstvo), a koji je odnio više od 20 milijuna ljudskih života. Poznat i kao “rovovski” rat, tijekom Prvog svjetskog rata prvi su se put koristili tenkovi i vojne podmornice, pa i vojni zrakoplovi. Njegove bitke tijekom prvih godina rata vodile su se na Zapadnom i Istočnom bojištu, no uskoro se otvorilo Sočansko (u sjeveroistočnoj Italiji) i Balkansko (u blizini grčke luke Solun na Egejskom moru) bojište.

Slika: Jedan od brojnih rovova korištenih u Bitci na rijeci Sommi (1916.) na Zapadnom bojištu. Zbog korištenja rovova kao zaklona od ratne vatre, Prvi svjetski rat često se naziva i “rovovskim” ratom.

Presudan trenutak Prvog svjetskog rata svakako je bio ulazak SAD-a u rat 1917. godine, i to na strani Antante. Antanta je time značajno ojačala, i pobjeda u ratu bila joj je gotovo osigurana.

Prvi svjetski rat potrajao je sve do 1918., kada su se države Trojnog saveza predale (kapitulirale). Posljednja je kapitulirala Njemačka, a njena predaja 11. studenog 1918. bila je moguća tek pošto je ukinuto Njemačko Carstvo, tj. poslije abdikacije cara Vilima II. (njem. Wilhelm II.), a njome se Prvi svjetski rat smatra završenim nakon dugih četiri godina ratovanja.

Prvi svjetski rat bio je poguban za tri velika carstva: Osmansko, Austro-Ugarsko i Rusko, koja su se podijelila na brojne manje države (Austro-Ugarska Monarhija) i preobrazila u moderne republike (Rusko i Osmansko Carstvo).

Slika: Kapitulacija Njemačke u željezničkom vagonu na području šume u Compiegneu (franc. Armistice de Rethondes, njem. Waffenstillstand von Compiegne) trenutak je kojim je završio Prvi svjetski rat. Dotični vagon spaljen je nakon Drugog svjetskog rata.

Značaj ovog rata možda najbolje ilustrira činjenica da je njegov kraj 1918. obilježio početak novog razdoblja povijesti – najnovijeg doba, koje traje i u sadašnjosti, pa možemo reći da je Prvi svjetski rat, premda krvav, težak i dugotrajan, utro puteve modernoj civilizaciji.