U ovih nekoliko tjedana koliko sam na odmoru, ne mogu a da se ne osvrnem na turske sapunice koje su postupno preplavile televiziju (iako to, naravno, nije nikakva novost). I baš kad se zapitam tko to uopće gleda, postane mi jasno da većina ljudi koje poznajem ima bar nekog u kući tko prati doslovce svaku epizodu bar jedne serije, pa sam odlučio istražiti tu opčinjenost sapunicama. Da pojasnim, nemam namjere nikoga kritizirati ni vrijeđati, ali činjenica je da su na hrvatskom TV-programu iz Ekrana (priloga Večernjeg lista) navedene četiri turske serije (što je čak petina ukupnog broja sapunica na TV-u), od kojih su neke smještene u šest sati ujutro, što znači da se neki bude oko pet samo kako bi gledali seriju (zar doista nemate što raditi?). Baš zbog toga, odlučio sam malo istražiti opsjednutost ovim serijama…

Turskim sapunicama ne može se jednoznačno odrediti definicija. Možda ih je najbolje opisati kao površne i plitke turske serije obogaćene romantikom koje se jako oslanjaju na osjećaje i misli glavnih likova. Na “malim ekranima” (kako kaže Barbara Kolar iz Plesa sa zvijezdama koji nam je doista dosadio) okružuju nas odavno, no puni su zamah zadobile oko 2010., kada je puštena prva u nizu visokobudžetnih turskih serija – legendarna 1001 noć, čiji su sladunjavi naslov gledatelji uskoro odbacili i nazivali ju jednostavno Šeherezada, prema omiljenoj glavnoj junakinji.

Slika: Onur i Šeherezada glavni su likovi legendarne serije 1001 noć, koja je stekla veliku popularnost još od prve epizode.

Nije trebalo dugo da ovakve serije potpuno zavladaju TV-ekranima: nedugo nakon megapopularne Šeherezade, većina televizijskih kuća prihvatila je još gomilu turskih sapunica. Polako, ali sigurno su glavni televizijski termini (oko osam sati navečer), nekada davno posvećeni obiteljskim serijama ili američkim sit-comima, pripali isključivo sapunicama.

Tijekom razdoblja 2010.-2013. prikazane su ukupno 22 nove serije. Jednostavnom matematikom (22:3) doći ćemo do statističkog podatka da smo tijekom svake od te tri godine imali priliku pratiti čak 7.33 serije, no naši istočni susjedi u Srbiji, pored kojih se doista činimo kao početnici u svijetu sapunica, dosad su gledali 73 turske sapunice, a dakako da nisu zastali na tom broju.

Značajno je istaknuti da turske serije koštaju čak i do 150 000 dolara po epizodi, što znači da je samo na snimanje svih 139 epizoda Sulejmana Veličanstvenog dosada utrošeno 208 50000 dolara. Naravno, tu na red dolazi nimalo nebitno pitanje:

Troškove snimanja pokriva produkcijska kuća, međutim, i za prikazivanje serija treba biti plaćen nemali iznos. Tako se navodi da je RTL za emitiranje Sulejmana platio po 5000 eura po epizodi, a Nova je ipak prošla nešto jeftinije kad je riječ o seriji Sila (koja je po epizodi koštala oko 3000 eura).

Sulejman Veličanstveni smatra se najskupljom serijom iz Turske koju smo dosada gledali. Problemi su se javili još i prije početka snimanja, jer je Uprava Muzeja palače Topkapi zabranila snimanje serije u samoj palači (što možda i nije toliko loše, jer je riječ o palači staroj oko 400 godina koja je neprocjenjive vrijednosti, a ukoliko bi nešto pri snimanju pošlo po zlu, postoji opasnost da mnogo kulturno-povijesnih predmeta, od velikog značaja za tursku povijest, budu nepovratno izgubljena). Morala je biti izgrađena vjerna replika same palače, koja je koštala dodatnih 1,7 milijuna eura, koji su potrošeni još i prije početka samog snimanja. Još približno isti iznos potrošen je na uređenje, nakit, ukrase i ostale troškove prije nego što je počelo samo snimanje, koje se prilično rastegnulo. Nakon izlaska na tržište, serija je odmah postala apsolutni hit, a Sulejman Veličanstveni definitivno je osvojio više Europe mrtav nego živ.

Slika: Glavni likovi najskuplje turske serije dosada – Sulejman Veličanstveni.

Svatko tko je pogledao bar jednu epizodu Sulejmana Veličanstvenog, morat će priznati da njeni proizvođači nisu povukli nijedan pogrješan potez – serija je raskošna, gluma uvjerljiva, a sama tema, premda u potpunosti nije povijesno utemeljena s faktografskog gledišta, znatno je bolja od tema većine hrvatskih i latinskoameričkih sapunica. Ipak, pošto smo neke dijelove radnje izgustirali već previše puta, možemo reći i da “nova” Hurem ne odgovara kriterijima koje je postavila “stara”. Hurem koja se pojavila u prvim sezonama imala je više šarma i gracioznosti od ove nove, a njenim odlaskom Sulejman je zasigurno izgubio velik dio gledatelja.

Slika: “Nova” Hurem (u pozadini) u očima brojnih gledatelja nije ni sjena “staroj” (u prednjem planu).

Priča o Sulejmanu kao najboljoj turskoj seriji dosada tu završava, a na red dolaze brojni gledatelji koji su sve češće uplaćivali povoljne aranžmane za Tursku, i time ovu državu učinili neodoljivo zanimljivom pridavši joj novi značaj.

Tradicija Sulejmana Veličanstvenog nastavila se ne toliko veličanstvenim serijama, pa su turske sapunice, kao što su Asi, Kako vrijeme prolazi i Sila, s vremenom izgubile čari velikog Sulejmana, no i danas privlače veliku pozornost. Statistika pokazuje da je serija Sila najtraženiji pojam na Googleu u Hrvatskoj.

Slika: Serija Sila je najtraženiji pojam na Googleu u Hrvatskoj.

Mnogi smatraju da Turska proizvodi ovakve serije kako bi vratila staru slavu i namamila gomile turista u Istanbul. Ako im je to primarni cilj (premda smatram da su većinom same sebi svrha, osim, naravno, iznimno velikih projekata), svakako moraju dobiti zasluženi pljesak. Istaknuti producenti potvrđuju da je, otkad su se turske serije počele prodavati i TV-kućama sa Bliskog Istoka (koje su najznačajniji klijenti), zabilježen porast turskog turizma za 350%. Također, turski ministar vanjskih poslova jednom je prilikom izjavio da su se Bošnjaci i Srbi povezali zahvaljujući turskim serijama. Otkad se u Kazahstanu emitiraju turske serije, značajno se umanjila stopa kriminala, a u Makedoniji gledatelji turskih serija najrjeđe koriste telefon za pozive dok se prikazuje epizoda serije Kad lišće pada (prema službenim statistikama vodećih makedonskih teleoperatera).

Trend turskih sapunica (“TR productions”) nastavlja se, kao i velika potražnja za njima. Dosada su prodane u oko 80 država svijeta, a njihovom utjecaju najteže se odupiru upravo države Balkanskog poluotoka, koje su turskim temama bliže ne samo geografski, već i kulturom i mentalitetom. Turske sapunice osvajaju gledatelje velikom brzinom. Što su nekad bili janjičari i spahije, danas su turske serije.

Slika: Turske sapunice osvojile su zemlje i izvan granica Osmanskog Carstva na vrhuncu moći za vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog (1580.).