ZAŠTO BAŠ GRAZ?

Vjerojatno će se neki zapitati, zašto sam odabrao upravo Graz kao mjesto zbivanja ovih priča. Odgovor leži u njemu samome: u njegovom duhu, šarmu i stilu koji očekuje posjetitelja još od ulaska u grad kroz shopping-zonu, kao i u činjenici da sam ondje proveo mnogo vremena koje pokušavam dočarati ovim pričama. Za početak, predstavljam mjesto gdje je sve počelo…

Slika: Grillparzerstrasse 19 bio je moj dom tijekom prvih nekoliko mjeseci stanovanja u Grazu.

U Grazu sam živio od 2005. do prosinca 2007., kada sam se ponovno vratio u Zagreb (a tu sam još uvijek). Prvih nekoliko mjeseci proveo sam u službenom stanu tvrtke AVL (u kojoj je moj otac radio) na adresi Grillparzerstrasse 19 (u blizini Geidorfa), a potom sam se preselio u vlastiti stan u četvrti Mariatrost u XI. “bezirku”, točnije u Hans Riehl-Gasse, gdje sam ostao sve do prosinca 2007.

MARIATROST

Život u Mariatrostu, na istočnom rubu grada, također ima svoje čari, premda je Grillparzerstrasse znatno bliže centru. Tu je, prije svega, barokna bazilika Mariatrost (po kojoj je zapravo cijela četvrt dobila naziv), potom slastičarnica Kern, (koja se nalazi na raskrižju s Hans Riehl-Gasse), i brojne raskošne stare kuće još iz “zlatnog” doba K. u. K. (njem. Kaiserlich und Königlich, hrv. Carski i Kraljevski, zbog dvojne titule vladara Franje Josipa I., koji je bio austrijski car i ugarski kralj) Monarhije, poredane uzduž cijele Mariatroster Straße…

Gore: Barokna bazilika Mariatrost iz 18. stoljeća na šumovitom brijegu na istočnom rubu grada. Posjetio ju je čak i papa Ivan Pavao II., koji ju je uzdigao na razinu “basilica minor”. Dolje: Njena unutrašnjost bogato je urešena pozlaćenim elementima i božanstvenim freskama.

S druge strane, slastičarnica Kern omiljeno je sastajalište cijelog “bezirka”. Imao sam dovoljno vremena iskušati sve iz njene ponude, ali specijalitet kuće je tzv. “kruna” (njem. Krone) od hrskavog tijesta punjena makom, na koju se ne nailazi baš često (a zaslužuje preporuku). Stanovnici Mariatrosta rado svrate u Kern po neko svježe pecivo, na kavu ili doručak. Nude i prirodni sok od jabuke (njem. Apfelsaft, od Apfel – jabuka i Saft – sok), po kojem je Austrija općenito poznata, koji je osobito osvježavajuć u doba toplih ljetnih dana, a koji u Grazu nisu tako vrući kao u Zagrebu zbog naklonjene klime.

Slika: Slastičarnica Kern na Mariatroster Straße omiljeno je sastajalište cijelog “bezirka”. Specijalitet kuće je “kruna” punjena makom, s kojom se odlično slaže svježi “Apfelsaft”.

Na karti Graza, Mariatrost zauzima pretežno sjeveroistok grada, a zbog prirodnog zelenila smatra se poželjnijim dijelom za stanovanje, uz susjednu četvrt Andritz.

Slika: Mariatrost na karti Graza zauzima pretežno sjeveroistočni dio grada, a smješten je uz također zelenu četvrt Andritz. Andritz i Mariatrost smatraju se elitnim “bezirkovima” zbog zelenila i blizine centru (njem. Innere Stadt, na karti označen kao I. “bezirk”).

Cijela četvrt dobro je povezana tramvajskim linijama (njem. Strassenbahn, od Strasse – ulica, i Bahn – željeznice, tračnice) s centrom grada. Tramvaji u Grazu, za razliku od zagrebačkih, zelene su boje jer savezna pokrajina Štajerska (u kojoj je Graz glavni grad) na svojoj zastavi ima bijelog zmaja u crvenom grbu na zelenoj pozadini, tj. zelena je službena boja Štajerske.

Gore: Tramvajska linija br. 1 u Grazu vozi na relaciji St. Leonhard-Eggenberg; dolje: Zelena boja kao službena boja pokrajine pojavljuje se i na zastavi Štajerske.

Zanimljivo je da je “bezirk” Mariatrost od 1938.-1946. bio s dijelovima Geidorfa ujedinjen u posebno područje na sjeveroistoku Graza. Danas je Mariatrost od Geidorfa odijeljen uličicom Schönbrunngasse. Također, kao kulturno-povijesna znamenitost ovog “bezirka” slovi Spomen-staza Petera Roseggera (njem. Peter-Rosegger-Gedenkweg), čuvenog štajerskog pjesnika, koji se u crkvi Mariagrün vjenčao 1873. Poučna staza posvećena austrijskom književniku ovog kraja svečano je otvorena 2005. godine, a njenog posjetitelja očekuju brojne mudre misli Petera Roseggera koje su ovjekovječene na pločicama uz stazu u spokojnom šumskom okružju.

Slika: Kip Petera Roseggera u Grazu.

U “bezirku” Mariatrost nalazi se i nekoliko dvoraca, kao što su Sankt Johann (hrv. Sveti Ivan), Kroisbach i Sankt Josef (hrv. Sveti Josip).

Slika: Dvorac Kroisbach u “bezirku” Mariatrost na grafici Georga M. Vischera (1681.). Građen u 17. stoljeću za grofa imena Abundio Inzaghi, više je puta restauriran, a zadnja obnova izvršena je 1965. na zapadnom krilu.

Omiljeno izletište stanovnika četvrti Mariatrost je i jezero Hilmteich, na kojemu je tijekom ljetnih mjeseci moguće unajmiti čamac za veslanje jezerom, a zimi se često pretvara u klizalište. Na njegovim obalama uređeno je više restorana i kafića za odmor i okrepu, pogotovo u zimskim mjesecima, kada se običava nakon klizanja u neki od kafića svratiti na užinu (njem. Jause), koja se najčešće sastoji od toplog peciva i kave ili čaja.

Slika: Hilmteich je jedno od omiljenih izletišta u Mariatrostu.

Moje najdraže mjesto za obiteljski ručak u Mariatrostu je Häuserl im Wald (hrv. Kućica u šumi), šumski restoran u vlasništvu obitelji Legenstein. Najnovije gastronomsko otkriće iz njihove kuhinje za mene je tradicionalni štajerski specijalitet Tafelpilz – goveđi odresci s prilozima poput svježe ribanog hrena, ribane jabuke i pečenog krumpira. Ono što upotpunjuje dojam je pečena breskva s nadjevom od crvenog ribizla, koja bi se trebala dodatno naručiti, ali svatko tko ju je probao u kombinaciji s govedinom (njem. Rindfleisch) znat će da ne treba žaliti malog dodatnog troška. Dan u Grazu ne može proteći bez čaše domaćeg “Apfelsafta”, pa on ni ovdje ne nedostaje.

Slika: Jasno je uočljiva razlika između kupovnog (lijevo) i prirodnog, “domaćeg” soka od jabuke kakav se najčešće služi u Austriji (desno).

Sa vanjske terase pruža se zanimljiv pogled na zelenilo Mariatrosta i njegovih brežuljaka, koji upotpunjuje okus dražesnih “kestenovih srdašaca” (njem. Kastanienherzl) – malih čokoladnih slatkiša ispunjenih kestenovim pireom. Skriven u gustoj šumi, Häuserl im Wald impresivno je mjesto za uživanje u štajerskoj prijestolnici bez doticaja s gužvom živopisnih trgova. Na gornjim katovima restorana nalazi se i nekoliko soba za unajmljivanje, pa se u ovoj “kućici u šumi” može i prenoćiti.

U blizini samog restorana izgrađeno je i umjetno jezero kojim obično plivaju patke, a prije je uz jezero bilo smješteno i omanje hranilište za šumske životinje. Pri zadnjem posjetu Grazu (krajem lipnja 2014.) nisam vidio nijednu od tih životinja, ali zato sam otkrio predivan ružičnjak na putu prema ulici.

Gore: Häuserl im Wald, meni osobno najdraži restoran u Mariatrostu; dolje: Pogled sa vanjske terase restorana.

Mariatrost svakako je jedan od najljepših “bezirka” u Grazu. Bez obzira odlazite li u Graz na shopping ili poslovnim putem, nikako nemojte propustiti posjetiti Hilmteich ili bar baroknu baziliku Mariatrost, te kušati neki od lokalnih specijaliteta po kojima je Graz poznat.